Strašni usud Bandića Milana

Od javora tvrda što ne vene,
Gusle moje pomozite mene
Pjevat pjesmu junačkome sinu
Što letnu u nebesku visinu

Jer nam nema boljega jarana,
Od slavnog sina Bandić Milana

Stasom sve je Milan nadvisio
Junačku je slavu uzvisio
Svijetlo oružje opasao
Ata silnog on je zajahao;

Viđe ono toke srebrnije
Veći junak nosio ih nije,
Viđe ono opanke od zlata
Ne smeta im ni vode ni blata,
Viđe ono svijetlog jatagana
To je dika Bandića Milana,
Viđe ono sjajnog samokresa
Uz njeg' puna Milanova kesa

Al' mu mute izdajice ljute,
Sred skupštine mučke, otpadnute,
Gradnju hoće njemu da pomute

A molio je on dragog Boga
Tomo da izgradi zdanja svoga

Lažni barjak vije Tomo sada,
Poturici Marku on se nada;
Čete vodi Marko poganije
Al' ih raja neslavno ismije;
Zovu pomoć junaka Milana
Da im spasi dana od megdana

Izdajice tada raje skupe,
Na sokaku kod velike rupe,
Milanovu čast bi da otkupe

Kad' Milan na atu silan stiže
Bijedna raja u rupe gmiže

Milan smjelo izdajice reže,
Koje ne reže, od straha bježe
Kada junak jatagan poteže

Kad' li eto kukavnog Zorana
Odstrag' sputi junaka Milana

U prah Milan silni sada pade
No prije što junak ustat stade
Proklete mu narukvice dade

Milana sad' u apsanu vodi
Nakot kleti što majka ne rodi
Al' ne plače Milan silan sada
Izmoren je od teškoga rada;

Al' se Zoran kukavni zabludi
Aga Mladen neće da mu sudi,
Ni kadija, nit' instance veće
Milana junaka sudit' neće.

Posljednji zmaj

Prošlo je mnogo mjeseca dana
Otkad Jaca kraljuje sama
Al' u njoj kola krvca ljuta
Družbu gleda kraj svojih skuta

Smjelo harač raji režu
Još smjelije sebi vreću vežu
Dok gleda Jaca ogledalo svoje
Sve sile svijeta nje se sad boje

Samo zmaj Ivo kraj obale leži
I od Jace neće da bježi
A Jaci zavist srce sad steže
Jer nju i Ivu ništa ne veže

Zove ona haračlije svoje
Oklop i sablju njojzi da skroje
Plašljive sluge oklop joj nose
Od zlata što rajine suze ga rose
Oštru sablju sada kuju
Ponizne sluge što Jacu štuju
Pripaše Jaca oklopa, mača
Pa krenu kupit jošte harača
Za kočiju zlatnu da vozi je moru
Ivi zmaju vršit' pokoru

Na obali zmaj Ivo sniva
Pokrila ga prašina siva
Hrabro Jaca u juriš krene
Al' oklop Ivin čvršći je od stijene
Rasu se sablja u stotinu komada
Sa zmaja Ive prašina otpada
Pod prašinom oklop od zlata i dragulja
Ivo bijesno gleda što udari ga hulja
Od rike zmaja Jaca na tlo pade
Pa u strahu bježeć' puzat stade
Zmaj Ivo vječni u ognju se kupa
Jaci srce u peti sad lupa

Upomoć zove haračlije svoje
Što lica blijeda u kuli njenoj stoje
Vlado iz boce hrabrost poteže
Ivan podno kule konje veže
Darko zaboravio strijele svoje
Marina traži koplje bolje
Dugi Andrija dvostruk jezik plete
Dok im se srce zabija u pete
Od straha svima padoše gaće
I junak najveći od užasa plače
Al' nisu stigli ni do pola puta
Kad' ih nesretne stiže sudbina ljuta
Vatrene kiše ka njima lete
Zlo i laž u pogan ih pomete

Plače Jaca Mladenu, Tomi
Jer pesnica njihova i najjače lomi
I Ivan spremni kadija čeka
Što naloge njene sudi do vijeka
Spremaju oni stupicu Ivi
Srce ih zebe dok on još živi
Al' sudit aždaji lako nije
Od pogleda njena ništa se ne skrije
Zna tajne sve od početka svijeta
Sve riječi lažne i djela kleta

Paklenu mrežu za aždaju kuju
Pobjedu laku sad oni snuju
Svezaše mrežu za pravednu kulu
Pa objese ispred zlatnu bulu
Da zmaj Ivo sad tat je najveći
I prepreka glavna našoj je sreći

Kad Ivo stiže pred pravde kulu
Ognjem sprži lažljivu bulu
Družba na njega tad mrežu baci
I stadoše vuć' je k'o pravi junaci
Al' za temelje trule vezaše mrežu
Pa i sebe u ponor potežu
Padoše u ambis i zadnji junaci
Kad zmaj Ivo krila zabaci
Iz ponora on sada leti
Da se plamenom Jaci osveti

A Jaca zove sve mračne sluge
Da njojzi daju prilike druge
Da na put ognja može stati
Da joj se dive svi Hrvati
Pristade ona na žrtvu najveću
Da dušu preda poganom vijeću
Da preda sva zemlje blaga
Da predano služi i samoga vraga

Nakon mnogih mračnih čina
Prolomi se munja s visina
U prasku groma i magli je ona
Strašna hrvatska gorgona
Kose zmijske i otrovna zuba
Dodirom njenim širi se guba
Snažna ko' vječnost što pred njom stoji
Ni zmaja Ive više se ne boji

Pred Ivu stiže u svoj stravi svojoj
Što na putu stoji slavi njezinoj
U ognju kletom i pandža stravi
Jaca i Ivo bore se k'o lavi
U vatri, dimu i urliku boja
Boj smrtni biju sad dva heroja
Ivo Jacu pandžama mlati
Sve joj zmije sa kose skrati
Ognjem paklenim sprži joj tijelo
Koje će njemu služit za jelo
Još Jacu živu Ivo sad ždere
Dok se u visove krilima vere
Al' u hropcu Jaca se baci
Zasjaše joj otrovni očnjaci
U zmaja Ivu ona ih zari
I svojim ga otrovom podari
U bijesu Ivo Jacu trga na komade
Uz krik strašni srce joj stade

U pogan kletu pade ona
I po nju stiže vojska demona
Dušu joj u pakao sežu
Podzemne sile koje ju vežu

Zmaj Ivo leti k obali mora
Preko planina i visokih gora
Na obali sunce u zalazu gori
Otrov Jacin polako ga mori
Sprema se Ivo na vječni san
Prije no što završi kobni dan
Al' sve njegove pogane sluge
Već prije upoznaše svjetove druge
U paklenu ognju oni se već tale
I glavom njegovom ne mogu da se hvale