Strašni usud Bandića Milana

Od javora tvrda što ne vene,
Gusle moje pomozite mene
Pjevat pjesmu junačkome sinu
Što letnu u nebesku visinu

Jer nam nema boljega jarana,
Od slavnog sina Bandić Milana

Stasom sve je Milan nadvisio
Junačku je slavu uzvisio
Svijetlo oružje opasao
Ata silnog on je zajahao;

Viđe ono toke srebrnije
Veći junak nosio ih nije,
Viđe ono opanke od zlata
Ne smeta im ni vode ni blata,
Viđe ono svijetlog jatagana
To je dika Bandića Milana,
Viđe ono sjajnog samokresa
Uz njeg' puna Milanova kesa

Al' mu mute izdajice ljute,
Sred skupštine mučke, otpadnute,
Gradnju hoće njemu da pomute

A molio je on dragog Boga
Tomo da izgradi zdanja svoga

Lažni barjak vije Tomo sada,
Poturici Marku on se nada;
Čete vodi Marko poganije
Al' ih raja neslavno ismije;
Zovu pomoć junaka Milana
Da im spasi dana od megdana

Izdajice tada raje skupe,
Na sokaku kod velike rupe,
Milanovu čast bi da otkupe

Kad' Milan na atu silan stiže
Bijedna raja u rupe gmiže

Milan smjelo izdajice reže,
Koje ne reže, od straha bježe
Kada junak jatagan poteže

Kad' li eto kukavnog Zorana
Odstrag' sputi junaka Milana

U prah Milan silni sada pade
No prije što junak ustat stade
Proklete mu narukvice dade

Milana sad' u apsanu vodi
Nakot kleti što majka ne rodi
Al' ne plače Milan silan sada
Izmoren je od teškoga rada;

Al' se Zoran kukavni zabludi
Aga Mladen neće da mu sudi,
Ni kadija, nit' instance veće
Milana junaka sudit' neće.